Na štandu u Atletskom selu zatekli smo Martinu Rezo, ataše ženskog nogometnog tima sa Sveučilišta u Valenciji. Upravo je kupovala svog Hrkija.

‘Htjela sam  uspomenu s ovih Igara, a mislim da će Hrkijev vijek trajanja ipak biti najduži. Majica ili kapa bi mi se uništile od nošenja, ali zato će ovaj slatki hrčak ostati očuvan na vidljivom mjestu u mom stanu. Imam male nećakinje tako da će mu se i one razveseliti.’

Nogometna ekipa plišanih Hrkija uskoro kreće put Valencije.

‘Dok su još bile u Zagrebu, cure su me stalno ispitivale gdje će i kada moći kupiti Hrkija. S obzirom da ga još nije bilo u prodaji, ostavile su mi novce da im ga kupim. Svaka od njih dobit će svog Hrkija po fizioterapeutici s njihovog Sveučilišta koja je ovdje do kraja Igara.’

Prodavačice Valentina i Ivana rekle su nam kako u prosjeku prodaju pedeset Hrkija na dan. Sportaši najčešće kupuju sportsku odjeću, a volonteri startasice s logom Igara. Svi u Atletskom selu svoje modne kombinacije od sada mogu nadopuniti žutim, plavim i zelenim narukvicama s likom popularnog hrčka.