Gospodine Roczek, kao predsjednik EUSA-e, kako ste zadovoljni s Europskim sveučilišnim igrama 2016. i čitavom organizacijom?
Kao prvo, najvažnije je veliko zadovoljstvo studenata koji su sudjelovali na Igrama, a to predstavlja i razlog zašto je EUSA dodijelila domaćinstvo Hrvatskoj. Željeli smo upoznati studente s ljepotama Hrvatske, sposobnostima Hrvatskog akademskog sportskog saveza, kao i odličnim studentskim sportom. Pokazali smo da zajedno možemo organizirati najveći multi-sportski događaj u novijoj hrvatskoj povijesti i sve što mogu o tome reći jest da smo ostvarili sve zadane ciljeve.

Možete li ESI 2016. usporediti s prethodnim izdanjima ovoga događaja? Mislite li kako će ove Igre povisiti standarde organizacije za buduća izdanja Igara?
Vrlo je teško uspoređivati dosadašnje Igre, jer Hrvatska ima izrazito veći sportski program. Imamo dva grada su-domaćina, a ovo je tek treće izdanje Igara. Po prvi puta su korišteni sveučilišni kampusi, kako bi svi natjecatelji bili smješteni na jednome mjestu, a to nije bio slučaj u prethodnim izdanjima Igara. Ako mogu reći, ove Igre mogu biti prekretnica za budućnost. Čitava organizacija je spektakularna, ali moram istaknuti dvije stvari. Prva od njih jest nasljeđe, koje se očituje u infrastrukturi koju su dobila sveučilišta organizatori, a druga je motivacija za volontiranje kod velikog broja studenata i drugih, koji su željeli biti dijelom ovog događaja.

Što biste voljeli istaknuti u organizaciji ESI 2016.?
Jedna od stvari koja je učinjena vrlo dobro je uključenje najviših vlasti na razini Republike Hrvatske, ali i gradova domaćina. Podrška rektora Sveučilišta u Rijeci i Sveučilišta u Zagrebu, kao i rektora ostalih hrvatskih sveučilišta, pokazala je jednu snagu i snažnu podršku ovom događaju sa svih razina hrvatskih institucija.

Kako gledate na studentski sport u Hrvatskoj i ulogu ESI 2016. u njegovom budućem razvoju?
To najviše ovisi o planu Hrvatskog akademskog sportskog saveza, no, volio bih istaknuti Rektorsku konferenciju na kojoj smo gradili poveznice između sveučilišta i sportskih organizacija. Ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako preko 30% sudionika Olimpijskih igara čine upravo studenti, možemo slobodno zaključiti kako studentski sport može biti jedan istinski put sportaša prema Olimpijadi. Na tom su putu najveći izazov financije, no, uz dobru zakonsku podršku i taj problem može biti riješen. Osobno vjerujem u sposobnosti i viziju Hrvatskog akademskog sportskog saveza.

Za kraj, možete li nam reći kako vam se do sada sviđa Hrvatska?
Vrlo često sam u Hrvatskoj i volim dolaziti ovdje. Veliki sam ambasador vaše zemlje i radujem se svakoj prilici za posjetom Hrvatskoj.