Sada će biti osamnaest dana otkako sam u Zagrebu. Da, osamnaest dana zvuči stvarno puno. No, čim putovanju dođe kraj, zapitaš se kako je proletjelo tako brzo.

Stigla sam avionom u srijedu, 6. srpnja. Nakon što sam sletjela u Zračnu luku Zagreb, sama sam trebala doći do studentskog doma. Kada sam stigla u Atletsko selo, imala sam zadovoljstvo upoznati svoju cimericu Julitu iz Poljske.

Znala sam da će ovo putovanje biti zanimljivo zato što svi dolazimo iz različitih država, što znači da će prijateljstva biti sto posto internacionalna.

Kao novinarka medijskog tima na Europskim sveučilišnim igrama Zagreb-Rijeka 2016., radila sam sa studentima iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Škotske, čak i Meksika.

Srećom, sprijateljila sam se s njima i ubrzo smo postali mnogo više od kolega. Zajedno smo proživjeli dva i pol nezaboravna tjedna. Bilo da smo išli u razgledavanje grada ili izlazili skoro u poznati klub Roko, uvijek bismo se zabavili.

Prijatelji iz Slovenije naučili su me hrvatsku riječ – pivo. Kao turist u Zagrebu, željela sam probati tipično hrvatsko pivo.

Naravno, tužno je otići kad stekneš prijatelje. No, granice nas više ne mogu razdvojiti i ostat ćemo u kontaktu. Već razmišljamo o susretu sljedeće godine na europskom sveučilišnim natjecanju u košarci koje će se održati u Mađarskoj.

Volontiranje je zaista odličan način za doživjeti nove pustolovine. Savjetujem svima da se okušaju u tome!

Naravno, trebaš raditi kao volonter, ali to čini tvoj boravak još uzbudljivijim. Uzevši u obzir da se natjecalo u 23 različita sporta na Europskim sveučilišnim igrama 2016., bilo mi je drago što sam ih većinu mogla gledati iz bliza.

Radeći kao novinarka, išla sam na igrališta i terene kako bi fotografirala i intervjuirala igrače i trenere. Bilo je vrlo zanimljivo komunicirati s njima i slušati ih kako pričaju o svojim rezultatima i očekivanjima na turniru.

Štoviše, svidjela mi se atmosfera na tribinama. Svaka ekipa je imala svoje navijače koji su navijali za njih. To čini natjecanje napetijim i uzbudljivijim.

Sjajno je što sportaši i volonteri odsjedaju na istom mjestu, pa se svi mogu međusobno upoznati. Osim toga, Atletsko selo je na dobroj lokaciji. Za 10 minuta možeš dopješačiti do jezera Jarun  i osvježiti se u vodi.

Zahvaljujući akreditacijama, mogla sam ići svuda i koristiti se svim vrstama javnog prijevoza. Koristila sam ga ili da bi stigla na mjesta gdje su se održavala sportska natjecanja, ili da bi posjetila grad u slobodno vrijeme.

Zagreb mi se jako svidio. Mnoge su zgrade sagrađene u 18. stoljeću, tako da stara arhitektura čini Zagreb prekrasnim i jedinstvenim!

Svaki dan točno u podne netko se penje na vrh kule Lotršćak kako bi pucao iz starog topa, zato što je to tradicija grada. Iako Hrvati znaju da će top opaliti, neki se još uvijek plaše njegovog zvuka.

Takva divna iskustva uvijek čine odlaske teškima, no uvijek ću čuvati uspomene doživljene u Zagrebu.