Oko podneva izmorene sveučilišne ekipe vraćaju se s treninga i utakmica, a najprometnije postaje ovih dana zasigurno su Caffe & Lounge bar Roko te restoran SD-a. Redovi u restoranima tada su najduži i pružaju najviše priča koje se stvaraju u našem Olimpijskom selu. Upravo tamo sreli smo nogometnu ekipu  Sveučilišta u Zagrebu te ih upitali kako se snalaze u ulozi domaćina.

Sa stranim ekipama super surađujemo, bilo na terenu ili izvan njega. Upravo su Igre povezale sve hrvatske ekipe i omogućile nam priliku za zajednička druženja tijekom kojih upoznajemo slične interese naših kolega iz drugih sveučilišnih gradova.

Svoje doživljaje željno su podijelili i nogometaši austrijskog Sveučilišta u Klagenfurtu koji su spremno pozirali za sliku.

U restoranu  nam se osobito sviđa što su porcije dostatne tako da ‘napunimo baterije’ prije natjecanja. U pauzama pijemo kavu u Roku, po dva do tri puta dnevno, potreban nam je odmor.

Norvežanima, točnije studentima Sveučilišnog koledža u Sogn og Fjordaneu gužve se nisu svidjele te su sami odlučili otići u nabavku i snaći se po lokalnim trgovinama.

Odlučili smo otići po grickalice i nešto vode, imamo hladnjak u sobi pa nam je hrana uvijek nadohvat ruke – uz smijeh su ispričali Norvežani.

Nažalost, za neke ekipe natjecanja su već završila i čeka ih povratak u domovinu. Na odlasku smo sreli tursku karate ekipu s istanbulskog Sveučilišta Aydin.

Zadovoljni smo natjecanjima, ali žao nam je što moramo tako brzo otići. U ovih par dana uspjeli smo odvojiti vrijeme za posjet centru grada koji nas je oduševio jer smo imali prilike prošetati prostorom drukčije kulture, a Zagrepčani su veoma susretljivi. Igre će nam zasigurno ostati u dobrom sjećanju.

Selom se svaki dan stvaraju nove sportske, ali i prijateljske priče koji će sudionici ovih Igara zasigurno zauvijek nositi u nekom dijelu svoje memorije.