Jutro nakon veličanstvene ceremonije otvaranja Europskih sveučilišnih igara Zagreb – Rijeka 2016.  razgovarali smo s redateljem Krešom Dolenčićem.

Svi se slažu da je otvaranje igara bilo sjajno. Jeste li protrnuli kada je počela kiša? Jeste li imali neku rezervnu varijantu?

Nismo uopće imali rezervnu varijantu, nego je bilo – mi vozimo priredbu, pa što bude. Zahvaljujem se Hrvatskoj radio – televiziji koja je preuzela ogroman rizik. Unatoč kiši, brzo su se reorganizirali. Ali, ja uvijek kažem – nisam još ništa u životu otkazao zbog kiše, pa niti ovo otvaranje.

Simulacija rakete i projekcije svemira kod sudionika je izazvala asocijaciju svemirske povezanosti među ljudima? Je li to bila vaša ideja?

Pa svakako. Našu građevinu možemo zvati raketa, ali i zigurat, asirska piramida, kao neki element iz pradavne prošlosti koji u obliku babilonske kule spaja, a nerazdvaja. Dovoljno je pogledati, zadnji tekst, “Everthing is a game” i sve je jasno.

Gledateljima se jako dopala vaša ideja da razna bića iz svemira predvode nacionalne timove. Kako vam je to palo na pamet?

Kako su ove igre praktički izvandržavnih, nacionalnih ili kakvih drugih podjela, jer radi se o studentima iz 41 zemlje i vjerojatno više od stotinu nacija, odlučio sam sve izmaknuti sa Zemlje i igrati se idejom svemira – u nama!.

Koliko vam je u kreiranju svečanosti otvaranja pomoglo geslo: Srce vjeruje, um ostvaruje?

To je dobro geslo i veselim se da vrijedi i za naše europske igre.

Svi se slažu da je voditeljski par Šulentić – Ridjan suvereno vodio program. Tko je osmislio informativne i duhovite tekstove o zemljama sudionicama?

Ana Tonković Dolenčić, moja supruga, pisac i dramaturg. Osim privatno, zajedno već godinama radimo. Ana je pisala tekstove i za svečanost otvaranja Azijskih igara na pijesku u Omanu, a ima iskustva i s televizijskim medijem.

Je li balon-Zemlja bila omage velikoj lopti-Zemlji koju ste vi osmislili za Univerzijadu 1987.?

Djelomično i da. Ta je lopta nakon 1987. preživjela dobrih dvadesetak godina, kao neka skulptura, a eto, vratila se!

Odlično ste uklopili plesače i zvončare, no, kombinacijom gongova, bubnjeva i roga predstava je imala, svi se slažu,stalni ritam.

Ne radi se o rogu, nego o digeridoo. Australski instrument i naš nenadmašni Dubravko Lapajne. Glazba Mateja Meštrovića pogodila je u srž. Matej je sjajan glazbenik i izvrsno je ovo sastavio.

Paolo Magelli, kao glavni režiser Univerzijade nosio je zastavu EUSA-e. Jeste li to doživjeli ne samo kao priznanje njemu nego vama koji ste mu na Univerzijadi bili glavni suradnik u režiji.?

Kada je pristao i rekao da može, premda je morao odgoditi jedan put, bio sam sretan. Pa ipak je mene ta asistentura 1987.nekako ‘porodila’. Od tada je sve počelo.