Na Europskim sveučilišnim igrama jučer je počelo natjecanje koje je privuklo dosta pozornosti. Kad su sudionici i volonteri čuli da će bridž biti jedan od sportova na Igrama, svi su željeli vidjeti kako taj sport izgleda i što oni točno rade na bridžu. Na partijama ne može sudjelovati puno ljudi pa smo odlučili porazgovarati s Tihanom Brkljačić, tehničkim delegatom i Ivanom Brajkovićem, hrvatskim bridžistom, kako bi nam približili ovaj neobičan sport.

‘Bridž je pridružen olimpijski sport. Ima status kao karate, šah, judo i slični sportovi. Puno je zahtjevniji u odnosu na ostale kartaške igre, ali i od šaha. On zahtijeva gledanje iz više kutova, ne samo računanje. Prije svega, bridž je parska igra, mora postojati koordinacija između partnera. Matematika nije toliko bitna, učenje je ključna stvar. Mora se mnogo učiti i čitati te gledati druge kako igraju. Zahtijeva jako puno truda da bi netko uopće mogao proigrati.’

Ivan ipak misli da je matematika jako bitna, ali da su najbitniji međuljudski odnosi.

‘Koliko su parovi uigrani i kakva im je komunikacija. Bitno je konstantno logički razmišljati i zaključivati iz informacija koje se prenose u toku igre. Treba najmanje mjesec dana da se shvate samo osnove, ovo je komplicirana kartaška igra,’ kaže Ivan i dodaje da je najbitnije igrati na vjerojatnost i igrati konzistentno.

Na ovim Igrama ima ih oko pedeset i igra se timski.

-Timska igra je ozbiljnija, – kaže Tihana – kada se igra na važnim događajima onda igra tim.’

Tihana nam je objasnila i kako sve to izgleda na turniru.

‘Po četvero ih je za stolom, a po dvoje igraju zajedno. Svaki par ima svoju ekipu i za drugim stolom, a iste karte kojima jedan par igra imaju njihovi protivnici za drugim stolom. Komunicira se samo na nekakav određen način koji je vezan uz pravila bridža, u vidu kartica za stolom. Daske postoje da bi se onemogućio kontakt očima.’

Iako u Hrvatskoj bridž nije tako popularan sport, svega oko 500 ljudi se njime bavi, u Europi je mnogo više ljudi zainteresirano za njega.

‘Igre se prenose uživo. U svakom trenutku gleda između petsto i tisuću ljudi. U Zagrebu imamo bridž kao predmet na FER-u (Fakultet elektronike i računarstva). Ja ga držim i traje jedan semestar, i u MIOC-u je također izborni predmet. Pokušavamo ga što više uključiti.’

‘Imamo i europska i svjetska prvenstva. Ovo je vrlo rijetko da je bridž ovako ravnopravno uključen,’ dodaje ona ne skrivajući zadovoljstvo što su im organizatori to omogućili jer im znači za promociju njihovog sporta.

Volonteri se jako trude. Nije im bilo teško objasniti koji je njihov zadatak na bridžu.

‘Dosta je zahtjevno, ali nismo imali nikakvih problema. Tri volontera igraju bridž, oni su objašnjavali ostalima.’