Rektoru Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Damiru Borasu, ne nedostaje sportskog duha. U mladosti se aktivno bavio ragbijem pa na studentski sport gleda s puno simpatija. S rektorom, koji je i predsjednik Rektorskoga zbora, razgovarali smo o predstojećim Europskim sveučilišnim igrama Zagreb-Rijeka 2016. koje će se u srpnju održati u Zagrebu i Rijeci.

Kako Vi, kao predsjednik Rektorskoga zbora i prvi čovjek hrvatske akademske zajednice, gledate na Europske sveučilišne igre u Zagrebu i Rijeci i koliko one znače za cjelokupnu hrvatsku akademsku zajednicu?

Europske sveučilišne igre koje se održavaju u Zagrebu i Rijeci nemaju značenje samo za ta dva sveučilišna grada, nego za sve sveučilišne gradove u Hrvatskoj. Naravno, kao oni koji su u tom trenutku preuzeli obvezu, oni će sigurno imati i najveće opterećenje, ali, s druge strane, te igre će predstavljati ono što je, na neki način, ako se sjećamo, predstavljala prije 28 godina Univerzijada. One su veće od te Univerzijade, one imaju veliki odaziv u zemljama odakle dolaze naši sveučilišni natjecatelji i time će jako puno značiti, ne samo za promociju Hrvatske u cjelini, već i za vidljivost hrvatske sveučilišne zajednice u svim tim zemljama otkuda studenti dolaze.

Sveučilište u Zagrebu će, kao najveće i najznačajnije hrvatsko sveučilište, imati najveće opterećenje tijekom Igara, ali će, barem u kontekstu obnove studentske smještajne infrastrukture u Zagrebu, imati i najviše konkretnih dobrobiti. Što održavanje Igara znači za Sveučilište u Zagrebu?

Zagreb je grad koji nije samo sveučilišni, nego i najveći grad i, osim toga, središte Hrvatske i u ekonomskom i u političkom smislu i upravo takav jedan događaj, s jedne strane Zagreb zaslužuje, a s druge strane, taj događaj daje novu dimenziju gradu Zagrebu, koji se pokazuje, ne samo kao upravno središte nego kao sveučilišno i sportsko središte koje i upravo daje naglasak na sveučilište koje jako puno promovira bavljenje sportom. Time, ne samo da dobivamo kvalitetnije mlade ljude koji se znaju nositi sa svim porazima i nedaćama, nego i ljude koji su ustrajni, koji uspijevaju zahvaljujući svojim sposobnostima, ali i svojoj energiji. To je ono što mi kao društvo moramo promicati. Upravo tom pozitivnom odnosu prema životu, mislim, doprinijet će Igre. Moramo promovirati bavljenje sportom, ne samo u okviru opće kulture, nego i u okviru kulture studiranja.

Kako komentirate suradnju sa Sveučilištem u Rijeci, koja je važnost partnerstva i zajedničkih projekata među sveučilištima?

Oduvijek jako dobro surađujemo sa Sveučilištem u Rijeci, pogotovo jer sam ja sada predsjednik Rektorskog zbora, a u prethodnom mandatu je bio profesor doktor Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci. S njim imamo jako dobre odnose. Sveučilište u Rijeci je jako dobro organizirano i daje svoj doprinos, ne samo popularnosti Sveučilišta u sveučilišnom i kulturnom i obrazovnom prostoru Hrvatske, nego i općenito, u okviru svih sustava sveučilišta jer na taj način ono pokazuje kojim putem trebaju sva ostala sveučilišta ići. Dakle, ono je manje, Zagreb je veći od svih ostalih sveučilšta zajedno, ali upravo ta mala sveučilišta sa svojim sposobnostima daju snagu i Zagrebu. Mi smo u Rektorskome zboru u posljednjih godinu dana, kad sam se ja priključio, a pogotovo sad kada sam predsjednik, puno toga napravili na zajedništvu, na promociji sveučilišnoga života, važnosti visokoga obrazovanja za Hrvatsku i mislim da je upravo suradnja Rijeke i Zagreba paradigma kako to treba biti i sad je na redu, sljedeće godine i Split, čiji su studenti također jako puno uključeni u organizaciju igara. To je, po meni, upravo ono što mi kao Rektorski zbor trebamo promovirati – zajedništvo svih sveučilišta, pri čemu je sport jedna od važnijih aktivnosti.

Na 3. Europskim sveučilišnim igrama prvi put će sudjelovati studenti s invaliditetom, smatrate li da se u domaćem sportu dovoljno potiče vrhunske sportaše s invaliditetom? Koje mjere Sveučilište u Zagrebu provodi za integraciju i poticanje vrhunskih akademskih sportaša s invaliditetom?

I kao dekan Filozofskog fakulteta, a sada i kao rektor, mogu potvrditi da je politika prema invalidima u tome smislu uzorna. Moram reći da sam posebno osjetljiv na to jer sam imao oca koji je bio invalid bez noge i koji je uvijek govorio: „Nije važno što imam hendikep na ovoj strani.“, a bio je sveučilišni profesor. Dakle, mladi ljudi koji imaju tu nesreću da imaju određene teškoće, odnosno da su s invaliditetom, mogu u potpunosti na Sveučilištu u Zagrebu studirati i postizati vrhunske rezultate. U tome smislu, ista je stvar sa sportom. Ima jako puno entuzijazma u Hrvatskoj u organizaciji sporta za invalide kojih je bilo mnogo nakon Domovinskog rata. Ipak bih naglasio da je Sveučilište ono koje sustavno to radi i smatram da bi država još više to trebala poticati. Na Sveučilištu, moram reći, radi se sustavno, i mi smo jako puno učinili za sport studenata s invaliditetom ali i općenito, za studente s invaliditetom.

Kako komentirate stanje sveučilišnoga sporta u Hrvatskoj, u usporedbi s SAD-om, koji se često navodi kao uzor u modelu sveučilišnoga sporta? I kako će održavanje Europske sveučilišne igre Zagreb-Rijeka 2016. utjecati na stanje sveučilišnoga sporta?

Dakle, mi smo Europa, nismo Amerika. Moram reći da su u SAD-u privatna sveučilišta starija od 500 godina, a kod nas u Europi imamo 500 godina stara javna sveučilišta i ja to ne bih uspoređivao. U Americi je studiranje elitno, bavljenje sportom je elitno i sveučilišta plaćaju svojim sportašima, no kod nas to nije tako. Problem je što naši ljudi odlaze u SAD pa smo mi time na neki način financirali i sveučilišne, dakle naše vrhunske stručnjake, ali i sportaše koji odlaze tamo. To je problem koji moramo drugačije riješiti, ali on stoji i moramo reći da smo bili svjesni toga, nije to kritika Americi nego je samo pozivanje na europske tradicije koje moramo poštovati.

Kako će se održavanje Igara odraziti na kvalitetu studentskoga života? Osim obnove i izgradnje infrastrukture, volonterstvo je važan dio organizacije Igara, pruža li to studentima uz mogućnost stjecanja novih prijateljstava i iskustva i nove profesionalne mogućnosti?

Ja sam bio volonter na Univerzijadi i to je iskustvo bilo predivno, a pogotovo što će se sada družiti stvarni studenti. Univerzijada je bila uglavnom društvo profesionalnih sportaša, a europsko sveučilišno društvo je društvo, prvenstveno, studenta koji su dobri sportaši i to je velika razlika. Stvoriti danas prijateljstva, stvoriti zajednice koje komuniciraju, udruge studenata, rektora koji će se sastati, to je nešto što je neprocjenjivo, to će povećati ne samo vidljivost Hrvatske nego će i osigurati da Sveučilište u Zagreb u sveučilišnom smislu, akademskom smislu, dođe na one pozicije, koje zapravo u ovoj regiji i Srednjoj Europi i zaslužuje. Moram reći da ja, kao bivši sportaš, razumijem to i podržavam, ali to razumije i grad Zagreb, a počela je razumjeti pomalo i Republika Hrvatska.

Kao predsjednik Rektorskoga zbora biti ćete i domaćin Rektorske konferencije koja se organizira povodom Europskih sveučilišnih igara. Što za Vas i hrvatsku akademsku zajednicu znači dolazak velikoga broja rektora s različitih europskih sveučilišta u Hrvatsku?

Bio sam već jednom na jednoj takvoj konferenciji gdje su se okupili rektori, dakle kontakti koje vi ostvarite, osobno, neprocjenjivi su. Onda možete osiguravati i akademsku razmjenu i sportsku i kluturnu razmjenu i onda su događaji u tom smislu puno brži, to se ne može uopće usporediti. Da ne govorimo o mogućnosti da se i znanstveni projekti dogovaraju jer oni će vidjeti što mi sve radimo i možemo. Nažalost, Sveučilište u Zagrebu zbog razno raznih razloga stoji ispod 500-tog mjesta, iako je i to unutar 2,5 posto najboljih sveučilišta. Važno je napomenuti da osobni kontakti koje mi imamo, koje kad ostvarimo s vrhunskim sveučilištima ukazuju da su naši znanstvenici apsolutno kompetentni i sposobni i dobrodošli na tim sveučilištima. Kao što smo nedavno imali posjet Tehničkog univerziteta iz Münchena koji je 46. u svijetu. Oni su došli nama i rekli, „Želimo s vama surađivati.“, pa što bi trebali bolje?

Nakon održavanja Igara, vidite li prostora za slične sportske projekte ovih razmjera u Hrvatskoj? Ako da, kakve?

Mislim da je to, prvo veliki napor i da moramo biti svjesni da smo uložili velik napor i da se to ne može događati svake godine, ali uspostaviti mrežu onih koji na tome rade, koji sudjeluju na takvim natjecanjima, pa idu na sljedeća europska prvenstva, to je onda podloga da u dogledno vrijeme osiguramo da postoji mreža ljudi s iskustvom koji će onda biti sposobni organizirati i u budućnosti i promovorati Hrvatsku, kulturno, obrazovno, visokoobrazovno, turistički i sportski.

Smatrate li da će uz Sveučilište u Zagrebu i Rijeci i ostala domaća sveučilišta profitirati? Vidite li i turistički potencijal u održavanju Igara?

Igre će sigurno proizvesti turistički potencijal. Zagreb se natjecao za europsku kulturnu prijestolnicu i sad imamo ljude koji to znaju raditi, imamo i dobru turističku zajednicu grada Zagreba, mislim da imamo jako dobre odnose s Gradom, i ne samo ja kao sveučilišni rektor, nego i Europska sportska udruga. Prema tome, sad je na Gradu da to pripremi, a poznavajući našeg gradonačelnika, on će to razumjeti i poduprijeti.

izvor: Unisport